уторак, 19. јануар 2021.

Lov

Naiđoh na jednog pisca kako se, vrebajući, šunja ulicom.

„Šta ima?“ pitam.

„Pssst“, šapnu sa prstom na usnama i izvadi pucaljku iz ranca.

Da nije krenuo da opljačka neku banku? Stalno se žali da je tanak s parama. Ili je rešio da proredi konkurenciju, previše ljudi piše pa mu oduzima životni prostor.

„Lovim“, dahnu jedva čujno. „Pucaljka je sa mecima za uspavljivanje.“

„Koga?“ dahnuh i ja, potaknut njegovim primerom.

„Kritičare. Imam pouzdane informacije da ovuda treba da prođe jedna kritičarka.“

„I šta radiš kada ih uloviš?“

„Držim ih u podrumu, sa vodom do kolena, dok ne napišu prikaz moje knjige. Puštam ih kada obave zadatak.“

„Kako ti ide?“

„Dosad sam nalovio devet komada, četvoro je pušteno.“

„Loviš li još neki divljač?“

„Lovim i novinare.“

„I njih trpaš u podrum sa vodom do kolena?“

„Jeste, držim ih dok ne pristanu na intervju ili gostovanje u emisiji.“

„Razumem i podržavam.“

„Lovim i članove raznih žirija“, ne izdrža pisac a da se ne pohvali.

„I njih držiš na istom mestu dok ne pristanu da glasaju za tvoju knjigu?“

„Tako je.“

„Svaka čast. Ko da se pobrine o tebi ako se ne pobrineš sam o sebi.“

„I ja tako mislim. Opte, da se razumemo, nisam nečovek, ne podvrgavam ih mučenju. Ne tražim od njih i da pročitaju moju knjigu.“

Književni zabavnik