понедељак, 19. јануар 2015.

Književni zabavnik

Književni pičvajz

Kako iz pouzadnih izvora saznajemo, priprema se rijaliti „Književni pičvajz“, uz učešće poznatih književnih pera, profitera, rastera i tastera.

Lista učesnika će biti objavljena uskoro.

Očekuje se rekordna gledanost.


"Eh, da"
Roman u prekršaju


O Književnom zabavniku

Ima li književnog života bez Književnog zabavnika?
„Dobro zaprženo, s ukusom začinjeno“, S. Vinaver.
„Sklepano u bunilu mentalnog rasula“, J. Skerlić.
„Hronika književnih naravi“, I. Sekulić.
„Ih, ta nemojte kasti“, Neven. 

Taze 
Taze fraze kod čika Laze. 

Otkazano poletanje 
V. Kecmanović sa najdubljem žaljenjem obaveštava javnost da je, zbog problema sa aerodromom, otkazano poletanje đavola.

Saučestvujemo sa autorom uz želju da mu se sledeća knjiga odlepi od književne piste.

Od korica do korica

Čitam knjige od korica do korica.

Ponekad i ono između korica.

Književni znalac


Konkurs za Uvlaku godine

Nošen strastvenom željom da unapredim naš književni život, odlučio sam da osnujem

Nagradu za Uvlaku godine.

Pravo predlaganja imaju žiri, institucije i pojedinci.

Konkurencija je žestoka. Bitka za nagradu će biti krajnje neizvesna.

Odlučivaće tročlani žiri čiji je sastav, iz očiglednih razloga, tajna.


Romani

 "Romane će svi pisati."

B. Miljković

Moraću da se bacim na drugi žanr. Ovaj je postao neukusno prenaseljen.


Saopštenje žirija

Žiri u sastavu Hilariona Poznanović, Jekaterina Poklisarević i Prišipetlja Tankovratić jednodušno je odlučio da nagradu Plavi partlidžan dodeli Bakelitu Bandoglaviću za roman-pantljičaru Ja pa ja i opet ja.

Žiri moli nagrađenog autora da hitno dostavi primerke nagrađene knjige.

Lov

Naiđoh na jednog pisca koji se, vrebajući, šunja ulicom.

„Šta ima?“ pitam.

„Pssst“, šapnu sa prstom na usnama i izvadi pucaljku iz ranca.

Da nije krenuo da opljačka neku banku? Stalno se žali da je tanak s parama. Ili je rešio da proredi konkurenciju, previše ljudi piše pa mu oduzima životni prostor.

„Lovim“, dahnu jedva čujno. „Pucaljka je sa mecima za uspavljivanje.“

„Koga?“ dahnuh i ja, potaknut njegovim primerom.

„Kritičare. Imam pouzdane informacije da ovuda treba da prođe jedna kritičarka.“

„I šta radiš kada ih uloviš?“

„Držim ih u podrumu, sa vodom do kolena, dok ne napišu prikaz moje knjige. Puštam ih kada obave zadatak.“

„Kako ti ide?“

„Dosad sam nalovio devet komada, četvoro je pušteno.“

„Loviš li još neku divljač?“

„Lovim i novinare.“

„I njih trpaš u podrum sa vodom do kolena?“

„Jeste, držim ih dok ne pristanu na intervju ili gostovanje u emisiji.“

„Razumem i podržavam.“

„Lovim i članove raznih žirija“, ne izdrža pisac a da se ne pohvali.

„I njih držiš na istom mestu dok ne pristanu da glasaju za tvoju knjigu?“

„Tako je.“

„Svaka čast. Ko da se pobrine o tebi ako se ne pobrineš sam o sebi.“

„I ja tako mislim. Opet, da se razumemo, nisam nečovek, ne podvrgavam ih mučenju. Ne tražim od njih i da pročitaju moju knjigu.“

Romani

"Romane će svi pisati."

B. Miljković

Moraću da se bacim na drugi žanr. Ovaj je postao neukusno prenaseljen.

Pravosudna književnost

Ne tako davno, u sudaniji S. Ilića, kontrabasiste, protivu I. Perišića, sudilo se stilskim figurama: hiperboli i metafori.

Svojevremeno, u sudskom prepadu R. Lazić na P. Lukovića sudilo se parodiji kao žanru.

Trebalo bi u okviru sudova osnovati posebno književno odeljenje, i tako formalizovati nadležnost pravosuđa u književnim stvarima.

Koliko da se izađe u susret piscima koji se sudovima služe kao toljagom za udaranje po glavi onih koji im stanu na žulj sujete.

Istina, to bi književnu kritiku učinilo suvišnom, čemu kritika, dovoljna je presuda, ali se nešto zarad opšteg dobra mora žrtvovati.

Vekserica u vunovlačari

Roman epohalnog dometa koji uranja u unutrašnjost intime.

Razarajuća knjiga totalne turbulencije.

(Papazjanije Zbrkić)


Nagrada AV za opsednutost prisustvom u medijima

Nagrada AV u području književnosti za opsednutost sopstvenim prisustvom u medijima u 2021. godinu pripala je...

Ime dobitnika ćete lako pogoditi i sami.

Obrazloženja

Pišem lepo nakićena, sočna, ukusno začinjena, okruglo pa na ćoše, da prste poližeš obrazloženja žirijima i njihovim članovima.

Povoljno. Može i na rate.

Nagradopaćenici

Snažno podržavam predlog da se, iz humanitarnih razloga, osnuju dopunske nagrade za roman i udele nagradopaćenicima. Srce mi se cepa kada ih vidim kako, sitoriti, cmizdre. Neko bi mogao i da svisne od muke, pa šta smo onda uradili.

Sedamnaest prosaca i Ringierka

Ostalo je sedamnaest punonadežnih prosaca u nadmetanju za Ringierkinu ruku i njen miraz.

Koga će sve u narednoj seči pogubiti odbor sa svadbe i sahrane, na čelu sa vladikom Bogoljubom Pančićem?

Ko će preživeti? Ko dospeti do mračnog predmeta želje?

Odgovor je u dogovoru. 

Knjiga recepata

Recept 1:
Važnog držanja izriči beznačajnosti i banalnosti.
Recept 2:
Dobro podmaži, duboko se uvuci.
Recept 3:
Drži se pravila: ruka ruku mije. Higijena iznad svega.
Recept 4:
Dobro začini laskom. Malo košta, mnogo donosi.
Recept 5:
Služi da bi bio poslužen.

Iz knjige recepata Male tajne velikih majstora književne kuhinje.
Knjiga se upravo krčka.
„Kapitalno delo s najprobranijim uputstvima za pripremu uspelih književnih predjela, glavnih jela, salata i dezerta. Epohalno izdanje koje smo s nestrpljenjem čekali i s radošću dočekali. Obogatiće svačiji književni jelovnik.“

Iz recenzije Papazjanija Zbrkića, kritikusa s ukusom.

Prst – prvi srpski književni tabloid
Kako agencija Piši-briši iz najobaveštenijih izvora saznaje, romantičar, portretista i teoretičar književnosti, Periša Igorović, osnovao je, u najstrožoj tajnosti, prvi srpski književni tabloid: Prst.
Prvi broj tabloida Prst izlazi za Sajam knjiga i donosi najvrelije tračeve i skandale iz književnog života.
Upitan za razloge ovog poduhvata, Periša Igorović je odgovorio pitanjem:
„Nisu li mnogi romantičari bili veliki skandal-majstori? Nisu li književnu slavu sticali sablažnjavajući svet?“
„Hoće li Prst u toku Sajma možda izvršiti padobranski desant na srpsku književnost?“
„Previše biste hteli da pre vremena doznate. Uglavnom, Prst će odjeknuti.“
„Možete li nam nešto više reći o sadržaju prvog broja?“
„Strpite se koji dan. Ima vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno“, odvratio je dr Igovorić sa zagonetnim osmehom.
Skoknuli smo i do SUP-a da se raspitamo o ovom tabloidu.

Tamo nam je rečeno da imaju određenih saznanja o prvom srpskom književnom tabloidu a da Perišu Igorovića ionako drže na oku te da će, bude li neophodno, preduzeti odgovarajuće mere.


Zahvat zvani kragna
Kao književni etnograf, zabeležio sam u Srba i ovaj lep književni običaj.
Kada pisac objavi knjigu, običaj nalaže da pribegne zahvatu zvanom kragna.  Da hvata za gušu kritičare-nazdravičare ne bi li napisali štogod pohvalno o objavljenom sočinjeniju,  sve pevušeći:
„Piši mi, makar najveće laži
Samo jedno ti ne kaži
Da je bezvredno to sve.“
Ima pravih veštaka u primeni kragne.

Nema naznaka da će ovaj lep književni običaj uskoro izumreti.



Аутошовиниста
Читам оног аутошовинисту Домановића и згрожен сам шта је све тај бедник натрућао о српској држави и српском народу.
За кога ли је тај радио? Ко ли га је плаћао? Аустроугарска? Ватикан? Неки Сорошев предак? Нечија обавештајна служба?
Недопустиво је да и даље трпимо ту антисрпску работу.
Напоље с тим Домановићем, тај отров мора да се избаци из библиотека, историја књижевности, школских програма. У књижарама га, на срећу, ионако нема.

Испра(в)ни Србин


Пршут шоп
Признајем, грешан, да нисам шопинговао овај пршут. Пропустих, ето, да и тиме допринесем очувању ћириличног писма, нашег изворног језика и још изворније шопинг традиције.
А све у складу са стратегијама, иницијативама, директивама и осталим најсрпскијим речима. У склопу општег трлабабаланисања којим нас заваравају као дете цуцлом.
Ако ми је то неко оправдање, од онога што држава у културу улаже, пршут ће се тешко купити (или по српски, ћирилично, дакако, шопинговати).
Престони град Београд, метропола сплавова, не даде ни за воду. А Република Србија се једва испрсила за салату.
Ћирилично или латинично, на исто му изађе.
А за стратеге не бринем. Стратези се увек лепо снађу. Зато и јеси стратези.


Linijaši i listaši
U ono nekadašnje, socijalističko doba, postojali su linijaši. Ti veselnici su ulagali silne napore da navataju liniju. To nije bilo uvek lako, ali ko bi u tome uspeo, stigao bi daleko. Nadrljao bi onaj ko liniju omaši, ili sa iste svojevoljno skrene.

Doba neoliberalnog primitivizma u književnom nam je životu podarilo listaše. Dok se književni linijaš grčevito držao linije, književni listaš se, sa istom grčevitošću, i istom grčevitom ambicijom, drži listâ. Listaš u glavi, osim listinga, ništa i nema. U narodu su listaši zato poznati i kao listoglavi.

Noćas me je pohodio Skerlić
Književni kanon kao triler, razgovor sutra.
Tim povodom, noćas me je pohodio Skerlić, kao mera prolaznosti stvari.
Evo njegove poruke:
„Nemoj da vam ja dođem tamo!“

Udružena tribinska akcija: Književni kanon kao triler

U potrazi za Velikim kanonizatorom
Postoji li Veliki srpski kanonizator? Ko je on? Ili ona? Da li je to uopšte osoba? Ili zaverenička kanonizatorska grupa? Ili više uvezanih grupa? Ili međusobno zakrvljenih kanonizatorskih jedinica?
Da li se i kako prenosi kanonizatorski zanat sa pokoljenja na pokoljenje kanonizatora?
Ili Veliki srpski kanonizator i nije ljudsko biće, nego nekakva mašina. Nekakav kanonizatorski računar sa sopstvenim kanonizatorskim algoritmom?
Kako doći do Velikog srpskog kanonizatora? Kako mu ući u volju?
Kako se i na kojem obrascu podnose aplikacije za književnu kanonizaciju?

Udružena tribinska akcija: Književni kanon kao triler

Veliki kanonski kuvar
Razotkrivamo tajne Velikog kanonskog kuvara. Kako se priprema kanon na ražnju, kako dinstani, pijani, špikovani ili u paradajz sosu? Kako se pravi kanonski pire? Kako se kanon kiseli i čime začinjava, čime zaslađuje? Kako se čuva? Koliki mu je rok trajanja? Šta kada se pokvari?
Kome se i zašto služi kanonska sikter kafa?
Udružena tribinska akcija: Književni kanon kao triler

Pisac u ofsajdu

„Gde god nađem zgodno mesto, tu sebe posadim“, Vule Žurić, pisac u ofsajdu.

Ko o čemu, ja o sebi
Izdavačka kuća „Idi mi, dođi mi“, u kultnoj ediciji Egomanija, objavila je spis Aleksandra Jerkova „Ko o čemu, ja o sebi“, u kome autor nadugačko i naširoko izlaže i obrazlaže svoje zasluge za srpsku i svetsku književnost. Kako su zasluge pogoleme, spis je podeblji. Priča se da ima i onih koji su uspeli da izdrže do poslednje strane a da pritom sačuvaju zdrav razum, što je podvig dostojan poštovanja.
Spis se ne preporučuje se osobama osetljivih živaca i probirljivog ukusa.

Književni anesteziolog

„Uspešno, brzo i efikasno uspavljujem sve vrste čitalaca i slušalaca“, književni anesteziolog.
Obavljen zadatak

I. Tasovac na sastanku Vlade:
„Visokouvaženi gospodine premijeru, poštovane koleginice i kolege, čast mi je izvestiti vas da je zadatak obavljen – kultura u Srbiji više ne postoji!“
Ovacije, urlici oduševljenja.
Premijer:

„Svaka čast, Tasovac, bolji si mi i od Vulina.“

Paučinasta fantastika

U izdanju UKS-a, objavljen je epohalni paučinasto-fantastični roman dr Siniše Malog „Beograd u mulju“. Roman je štampan u početnom tiražu od 100.000 primeraka, a deli se besplatno, uz partijsku knjižicu.

Kurs udvorištva

U organizaciji UKS-a održava se kurs „Udvorištvo za svakog“. Polaznicima se garantuje brzo i lako ovladavanje ovom veoma korisnom životnom veštinom. Uz dva važna preduslova: manjak kičme i višak podlosti.


Ozbiljna veza
Ubavo a skromno delce, uzornog vladanja, traži žiri časnih namera radi ozbiljne književne veze. Avanturisti isključeni.


Žiri Prolupalih profesora
Žiri Prolupalih profesora, u sastavu Miroslav Pariguzić, Metafora Uljarević i Milenko Mazgarević, jednoglasno je odlučio da nagradu za odsustvo dela dodeli našem istaknutom književniku... (ime dopišite sami).

Nebojši Vasoviću nagrada „Danilo Kiš“
Za opsesivno bavljenje ličnošću i delom Danila Kiša, istoimena nagrada je dodeljena Nebojši Vasoviću, saopštio je Aleksandar Jerkov, predsednik žirija Prolupalih profesora.

Spomenička posla
Upokojenom čitaocu podigoše spomenik. Pošto ga, prethodno, poistovetiše s aparatom.

Štipalo
„Uštinuh Teslu, štipkam Andrića“,  Vladimir Štipalo, manufakturista.

Strukturalisti
Ima književnih poslenika koji se vrzmaju po državnim i od države podržanim ili stvorenim strukturama. Nezaobilazni. Nalaze se svugde gde se nešto deli. I gde nešto može da se dobije. Novac, priznanja, položaji. I tome podobne književne šećerleme.

Novi klasik
Praznina se grdna valja,
Novi klasik se pomalja.



Mediokiret godine
Postoje nagrade, ima konkursa za sve i svašta. Zašto i mediokriteti ne bi dobili svoj konkurs, svoju nagradu? Nije red da budu zapostavljeni. Konkurencija bi, po prirodi stvari, bila žestoka, a svako od nas bi mogao da navede sijaset kandidata. Žiri bi, kredibiliteta i pouzdanosti kriterijuma radi, činili sve sami mediokriteti, neki od svuda prisutnih književna lupetala.


Književna vojska
Izvesna disciplinovana, borbena, dobro raspoređena, vešto vođena književna vojska je, tu nedavno,  izvojevala još jednu pobedu. Zaposednut jedan veoma važan položaj. Pala je Narodna biblioteka. Glavnokomandujuća je još jednom pokazala šta ume i šta može.

Ova vojska je, inače, uspela da preživi politički debakl stranke koja ju je iznedrila i da zadrži već ranije osvojene i da stekne nove književne teritorije.


Saopštenje NIN-ovog žirija
Upozoravamo romanopisce da ne zlostavljaju NIN-ov žiri svojim suvišnim romanopisanijima, ko će to da čita. Žiri će blagovremeno obavestiti dobitnika, kao i autore iz šireg, užeg i najužeg izbora da dostave romaneskne uradtke. Poželjno je da isti budu što tanji, ne samo u fizičkom, već i u svakom drugom smislu, kako članovi žirija ne bi bespotrebno i prekomerno habali moždane vijuge i traćili dragoceno vreme.
To je i u interesu samih autora. Po novousvojenom pravilniku, žiri će autore eliminisati gađajući ih njihovim sopstvenim knjigama. Što je roman tanji, manje će da boli.
Upozoravamo autore da nas ne ljute neovlaštenim kandidovanjem. Više se neće izvući javnim grdnjama, kao što je to dosad bio slučaj. Za takve nasrtaje na žiri predviđene su najoštrije kazne, uključujući doživotnu eliminaciju, saopštio je žiri nagrade za najosredniji i najpodobniji roman godine.

Novosađanke
„Šta posle Beograđanki?“, upitali smo Igora Marojevića.
„Prelazim na Novosađanke“, bez oklevanja je odgovorio autor.

Hoće li Nišlijke biti zapostavljene? Ili su već bezecovane s druge strane, južnije strane?

Aveljev luk
„Uradili smo Andrića, bacamo se na Crnjanskog“, otkriva svoje dalje planove književni dvojac Kecmanović-Stojiljković. „Roman će se zvati Aveljev luk. Prvi deo se odigrava u Rimu u vreme kada je Crnjasnki bio ataše za štampu jugoslovnske ambasade u Italiji. Biće to priča o tajnom sastanku Dučea i Crnjanskog. O tome kako se Duče dočepao Miloševog srebrnog luka i šta je sa njim sve počinio. U drugom delu se otkriva kod koga se taj luk našao posle Dučeove smrti i gde je danas. Šta je Crnjanski sve činio da ga povrati i kakva je u svemu tome uloga Aleksandra Leke Rankovića.“

Izdavač je budući roman već najavio kao književni događaj decenije.

Sedam kila Andrića
Izdavačka kuća Laganica objavila je 7 kila Andrića, plus 700 grama gratis.

Književne nagr(a)de
„Ringe, ringe, raja,
Došo čika Paja,
Pa doneo jaja.
Jedno jaje – muć,
A mi deca – čuč.“

To je sve što se može reći o književnim nagradama. Ili nagrdama, kako je kome po volji.



Bura u čaši vode
Priča kaže:
Načuli seljaci podno Rudnika da se gospodin Skerlić zbog nečeg silno razjario pa natrljao nos pesniku Disu i izgrdio gospođicu Sekulić. Uzrujali se dobri ljudi povodom narečenih zbitija, oka ne mogu da sklope, posao s poslom ne uspevaju da sastave. Jeste da bi taj Dis mogao da se poduhvati nekog korisnijeg posla od drljanja stihova i da bi ta gospođica mogla već jednom da se uda, ali, opet, dođe mu nekako nezgodno. Šta će, kud će, dalje se više tako nije moglo, propadoše od silne uznemirenosti i selo i seljani, nego sačinili narodnu deputaciju da ode u prestonicu, izvidi šta je i kako je i, ako je ikako moguće, zagladi stvar.
A van priče, u tzv. stvarnosti, kako je tamo bilo?
Zanimacija za tanušan sloj prestoničke i prečanske književno-humanistički nastrojene inteligencije.
Bura u čaši vode.
Toliko.



Intima
Razgrćem intimu do njenog ogoljavanja.  Metodom apsolutne iskrenosti. Shvatajući svrsishodnost napora. *
Povoljno. Može uzajamno.
(D. N. punoletni poeta i doživotni čimbenik žirija za raspodelu nagrade „Vasko Popa“)
*Iz obraz/loženja odluke o nagradi „Vasko Popa“ za 2013. godinu.


 
Vickasti izdavač 
Pre neki dan, izvesni naš, trgovački veoma uspešni izdavač, pustio je među publiku novi uradak izvesne naše spisateljske preduzetnice – „autorke najčitanijih romana u Srbiji“, kaže se u najavi.
Poduhvat, nema zbora, dostojan svake pohvale.
Ko je, istog dana, posetio sajt Narodne biblioteke, mogao je, na svoje uveseljenje, da sazna da je taj uradak, već na dan puštanja u prodaju, doživeo 9 izdanja. Ni manje, ni više.
Vickastog li izdavača.
Očekujemo da isti, čim prije, čitateljstvo, usreći i desetim izdanjem ovog spisanija najčitanije preduzetnice, a slutimo da ni dvadeseto nije daleko.

 


Anketa
U hodniku jednog beogradskog doma zdravlja, izloženi su rezultati istraživanja o zadovoljstvu pacijenata uslugama medicinskog osoblja. Predstavljeno grafikonima u boji, naravno, da bude lepše, uočljivije, ubedljivije. Ko ne veruje rečima, u grafikone neće posumnjati.
Pacijenti su, pretpostavljate, prezadovoljni ili bar zadovoljni medicinskim osobljem, nezadovoljnika gotova da i nema.
Bilo bi lepo da se i pisci ugledaju na doktore i sprovode redovna, naučno zqasnovana ispitivanja čitalačkog mnjenja. To bi umnogome doprinelo ugledu spisateljske profesije u celini, ali i spisatelja i spisateljica ponaosob.
Tako bi, recimo, književnik A. A. mogao da slavodovitno obznani:
„Odgovarajućim istražnim postupcima sam ustanovio da je 85% čitalaca više nego zadovoljno a 14% veoma zadovoljno mojom novom knjigom. Sa preostalih 1% koji su, uprkos svim naporima, vešto izvrdali ispitivanje, moraću ozbiljno da porazgovaram, čim ih uvrebam.“
 

Nagrada za Tajlanđanina godine

„Jao meni, do Boga miloga, gde pogubih od sebe vrsnije.“
(Iz besede G. G-a, proizvođača Tai ćilima i dobitnika ničim izazvane NIN-ove nagrade za Tajlanđanina godine)

„Izabrali smo ovaj tajlandski ćilim domaće proizvodnje kao najudobnije prevozno sredstvo između Istoka i Zapada. Dobitniku preporučujemo da pametno uloži novčani iznos nagrade i osnuje stalnu srpsko-tajlandsku liniju, u cilju što masovnijeg duševnog i duhovnog preobražaja ovdašnje muškadije.
Uvereni smo da potražnja neće izostati.
Vazdušne ljude smo zafrljačili u vazduh, gde im je i mesto. 
Arkadiju smo prosledili Prevalitanskoj akademiji nauka i jauka na stručnu ekspertizu, nek se oni tamo petaljaju sa svojim Rusima i ostalim zduhačima.
Izbrisane smo izbrisali.
Kozije uši smo uputili nadležnom specijalisti na dalji postupak.
A obavili smo i ostale radnje žiriranja i blefiranja te smo svojim učinkom veoma zadovoljni, što i vama želimo.“
(Iz obrazloženja žirija)


Kako upokojiti Krležu?
Novo u knjižarama:
Milo Lompar „Moj obračun s njim ili Kako upokojiti Krležu“ na 798 strana uz 9.376 fusnota. Glogov kolac gratis.
Povodom publikovanja ove istorije slučaja, u ponoć 30. novembra biće upriličen event „Isterivanje Krleže iz duha nacije“. Činodejstvuje autor.

 Stipendisti
Građevinsko-spisateljsko preduzeće, u mentalnom bankrotu, “Betonjerka“ a.d ište državne stipendije radi dopune ličnih fondova svojih akcionara. Oznaka: hitno.

Istražne radnje
Efikasno otkrivamo nacionaliste u pokušaju i prekršaju i vršimo ostale književno-istražne radnje. (Betonci)

Smrt književnosti

Književnost je mrtva. Živeo ja!
(Postknjiževni književnik)
 


Dokaz
„Kukam, dakle postojim.“
(D. Novaković, uplakani poeta)

Dream Team
Ove jeseni, na Beogradskim međunarodnim susretima pisaca će učestvovati: Džon Apdajk, Česlav Miloš, Josif Brodski..., najavio je Tiodor Ne Klepeći Nanulama Rosić, komesar-predvodnik, (obraz)lažući konkursnu raspodelu državnih para.
Spisak nije konačan. Sartr se još koleba, mora da pita Simonu koja je ovih dana nešto egzistencijalno indisponirana i razdražljiva. Flober se pentra po piramidama, inače bi neizostavno. I Tolstoj je obećao, ako dovrši "Vaskrsenje".
Svaka čast, brate Tiodore. Nanule ti se pozlatile.

Ilegalni poslastičari
Kako iz pouzdanih izvora saznajemo, zbog narušavanja ugleda organizacije, Pavle Ćosić iz Ilegalnih poslastičara iskjučio ministra kulture i krempita, skupa sa državnim sekretarima i pomoćnicima. Ministar najavio žalbu Vrhovnom poslastičarskom veću.

Preko hleba
Umetnici bi preko hleba i kolača. To u mojoj Poslastičarnici neće moći, izvalio je ministar kulture i krempita.
Nešto nismo čuli da se u tom istom ministarstvu zalažu za smanjenje svojih plata. Kada je već o manjku para i realnosti reč.
Inače, jedna od retkih stavki koja je povećana u ovogodišnjem budžetu Ministarstva se zove, kako bi drugačije, do Plate, dodaci i naknade zaposlenih (zarade) u Ministarstvu. O funkcionerima i njihovim primanjima da ne govorimo. A funkcionerčića u ovoj Poslastičarnici, ima, poret Vrhovnog Poslastičara, 6 komada, sa sve pratećim osobljem: 2 državna sekretara i 4 pomoćnika, pri čemu verovatno ni njima samima nije jasno ko tu šta radi. Pod uslovom da iko išta radi.
Po Informatoru o radu ove poslastičarnice od nacionalne beznačajnosti, na kulturnim tulumbama i baklavama radi ukupno 95 zaposlenih. Ej, 95 ljudi, a njihovo delovanje još niko nije uspeo da primeti. To se zove umetnost.
Povećana je i stavka Troškovi putovanja Ministarstva. Logično, svake godine nas sve više vozaju.
Razumemo, stegla kriza pa Vrhovni Poslastičar širi dijapazon svojih usluga. Uz kolače prodaje i maglu.

Munjeviti manevar
Munjevitim manevrom, Srba Tesno Mi Ga Skroji Nane Ignjatović je u poslednjem trenutku izbegao konflikt interesa, objašnjava Ministarstvo kulture i krempita za Kurir. Dotični je, naime, kod odlučivanja o "časopisu" koji uređuje izleteo iz prostorije i uleteo u toalet. Time je nesumnjiov sprečen pritisak koji bi izvesnim radnjama mogao biti izvršen na drugu dvojicu komesara - Tiodora Ne Klepeći Nanulama Rosića i Zorana Cigla Po Cigla Brat Do Brata Nenezića.

Siroma

"Siroma sam al' umem da živim."
Pera Greb Greb Cvetković na vest da je "Srpski književni podlistak" (perolaka časopisna kategorija) najvelikodušnije finansiran časopis u mesnoj zajednici Srbiji.
 

Velika i mala nužda
Vršim veliku i malu nuždu u kulturi, na javnim i manje javnim mestima. Kakim po komisijama. Skidam kapu kulturnim ustanovama od nacionalnog značaja – KPZ Zabeli i Požarevac. 
(Živorad Žika Ajdačić, levo smetalo)


Izgubljena drugarica Lazić
Izgubili smo drugaricu Radmilu Lazić na Bulevaru AVNOJ-a. Molimo poštenog nalazača da nam istu vrati u ispravnom, svadljivom stanju.
(Sekretari SKOJ-a D. Novaković i N. Milošević)


Samostalna zidarska radionica
Ugrađujemo IGM blokove u književne časopise. Reklamacije ne primamo.
(Samostalna zidarska radionica „Marojević“)

Veliki Pisar

Povodom povlačenja iz javnosti Velikog Pisara, u takozvanoj državi Srbiji proglašena je decenija žalosti. Kako je Veliki Pisar uveliko metastazirao, povlačenje je samo prividno, kao što je prividno i sve drugo u ovom prividu od države. (Pseudo-Basara, XXI vek)

Roman generator
Novo na tržištu! Roman generator - velika ispomoć proizvođačima književnih tvorevina.
Roman generator je jedinstven kompjuterski program koji omogućava automatsko generisanje romana i ostalih prozaičnih dela.
Omogućava stabilnu i standardizovanu serijsku proizvodnju. Neverovatna ušteda u vremenu! Produktivnost na najvišem mogućem nivou!
Dovoljno je da iz menija izaberete osnovne parametre i program će za vas generisati čitav roman, pripovetku ili zbriku pripovedaka.
Možete se opredeliti za postmodernističku, modernističku, realističku, prljavo realističku, mozaičku, rečničku, stvarnosnu, tradicionalističku, arhaičnu, nacionalnu, modnijalističku, fantazmagoričnu, popularnu, populističku, aristokratsku, narodnjačku, psovačku, pornografsku, abrakadističku ili neku drugu varijantu.
Dobijate proizvod usklađen sa svim književnim standardima, koji ni po čemu ne zaostaje za savremenom književnom proizvodnjom.
Program podjednako podržava žensko, muško, hemafroditsko, evnusko i homoseksualno pismo!
Redovni apdejtovi prate kretanja u svetskoj pripovedačkoj industriji, držeći vas uključene u najnovije tokove tako da ostajete stalno in i u skladu sa poslednjom književnom modom.
Nagradi me je poseban dodatak koji vam omogućava spravljanje dela namenjenih osvajanju književnih nagrada. Dela su usklađena sa sklonostima pojedinih žirija koje, jednostavnim klikom, birate iz menija. Dodatak garantuje ulazak u uži izbor, a eksluzivni super dodatak i samu nagradu.
Ne oklevajte!
Naručite odmah po promotivnoj ceni!

(Objavljeno u Beogradskom književnom časopisu broj 3, leto, 2006)


Elektronski recenzent
Elektronski recenzent je jedinstveni kompjuterski program namenjen književnim kritičarima. Generiše književne kritike u skladu sa teorijskim, poetičkim, klanovskim i ostalim opredeljenjima samog recenzenta.
Elektronski recenzent pretvara u javu san mnogih književnih kritičara – da o knjigama pišu a da iste ne čitaju.
Ne oklevajte!
Naručite odmah po promotivnoj ceni!

(Objavljeno u Beogradskom književnom časopisu broj 3, leto, 2006)


Basara protiv Basare
Petak 15. februara u 12 časova
Beogradska Arena
Boks-meč: Basara protiv Basare

U petak 15. februara, na Sretenje, u beohradskoj arena, sa početkom u 12 časova, održaće se veliki boks meč Basara protiv Basare.
Sudije su: Dobrica Ćosić, Radiš Ljušić, Đorđe Vukadinović.
Hoće li Svetislav Basara uspeti da nokautira Svetislava Basaru? Ili će drugi doakati prvom?
Ko je od njih dvojice veštiji? Ko ubojitiji? Ko jači?
Saznaćemo na licu mesta. Televizijskog prenosa nema.
Sav prihod namenjen je fondaciji Vuk Stefanović Karadžić.
Ne propustite istorijski duel!

Žiranti

Žirantska radnja se obavlja po žirijima. Svaki žiri čini više žiranata, ali ipak broj žiranata ne doseže broj žirija. Ova neobična prirodna pojava se, u naučnim krugovima, objašnjava time što jedan prosečan žirant zaseda u mnoštvu žirija. Nekad su to desetine. Zucka se da ima i onih koji su ubili stotku, ali to još uvek nije činjenično potvrđeno.

Uprkos uvreženom mišljenju, i žiranti su ipak samo ljudi. Iako sebe drže nečim višim, dok ih zaobiđeni, neuočeni, nenagrađeni smatraju nečim daleko nižim od toga.

Žiranti imaju svoje pizme i svoje naklonosti. Svoja slepila ali i, istina retke, nastupe pronicljivosti. Imaju svoje predrasude i svoje nerasudnice. Svoje strahove i svoje obzire. Svoje mrzovoljne i svoje dobronamerne dane. Radine i lenstvujuće periode. I tužnu taštinu onih koji odlučuju o nečemu što se ni na jednom kantaru ne da izmeriti.

O mnogo čemu su obavešteni iz treće ruke, ali im to ne smeta da sude iz prve.

Pravdi za volju, nađe se i takvih koji čitaju knjige o kojima sude ali između čitanja i odluke nije ustanovljena nedvosmislena uzročno-posledična veza.

Žiratnima je bliska ova ili ona književna strana ali, bogami, i vanknjiževna stranka.

Imaju svoje književne i ine dugove i podužice koje valja vraćati. Ima i onih koje tek treba zadužiti.

Tu su i liste čekanja koje valja uvažiti. Nekima nagrada sleduje već po čekalačkom stažu.

Imaju žiratni, naravno, i svoje interese – ko ih nema? Te interese je ponekad zgodno zadovoljiti uvažavanjem interesa onih koji se nadaju nagradi. Počešće biva tako da se, pri odlučivanju, interesi podudare, ali je to, naravno, čista slučajnost.

Žiranti se među sobom slabo podnose. Nadgornjavaju se, da dokažu ko je jači. Olajavaju i opanjkavaju iza leđa. Jedni druge. I one o čijima književnim (ne)delima sude.