Iz društava brzih i sve bržih promena, prešli smo u tečna društva. Promena zapravo više nema jer nema ničeg čvrstog, ničeg stalnog što bi se moglo menjati. Sve naprosto protiče. Zigmunt Bauman je pisao o fluidnosti savremenog sveta.
Internet je, kao medij neprekidnog protoka, prirodni medij tečnog društva.
Protok nas drži u stanju stalne, usplahirene ošamućenosti.
Naša najveća strepnja je strepnja od prekida. Šta ako sve u jednom trenutku stane? I suoči sa bezdanom egzistencije? Na takvu pomisao nas podilazi jeza.
Sa druge strane, protok se doživljava kao prinuda. Ima i onih koji bi nešto čvršće, postojanije.
Otuda otpor. Otuda obnovljena žudnja za identitetima.
Ova žudnja ipak previđa ono najbitnije, da je u osnovi tečnog društva obrt kapitala. Kapital je taj koji razbija sve stalne oblike, sve pokreće i sve rastvara.
Internet je, kao medij neprekidnog protoka, prirodni medij tečnog društva.
Protok nas drži u stanju stalne, usplahirene ošamućenosti.
Naša najveća strepnja je strepnja od prekida. Šta ako sve u jednom trenutku stane? I suoči sa bezdanom egzistencije? Na takvu pomisao nas podilazi jeza.
Sa druge strane, protok se doživljava kao prinuda. Ima i onih koji bi nešto čvršće, postojanije.
Otuda otpor. Otuda obnovljena žudnja za identitetima.
Ova žudnja ipak previđa ono najbitnije, da je u osnovi tečnog društva obrt kapitala. Kapital je taj koji razbija sve stalne oblike, sve pokreće i sve rastvara.
