Sa NIN-ovom nanogicom svakakva čuda se dešavaju.
Događa se i da knjiga, između dva izdanja, volšebno promeni jezik na kome je napisana.
U prva tri izdanja knjiga Vedrane Rudan “Doživotna robija” katalogizovana je u Narodnoj biblioteci kao izdanje na hrvatskom da bi u četvrtom naprasno postala izdanje na srpskom jeziku.
Sa namerom da se, na foru, ugura u konkurenciju za NIN-ovu nanogicu.
Tim povodom nekoliko pitanja:
1. Šta će preduzeti redakcija NIN-a povodom ove očigledne nepravilnosti?
2. Šta će preduzeti Narodna biblioteka Srbije povodom manipulacije kataloškim zapisima?
3. Kako verovati u vrednosni sud žirija čiji članovi nisu u stanju ni da prepoznaju jezik knjiga o kojima odlučuju? O nečem iole složenijem da ne govorimo.
