Kada se čovek razboli, trese ga vrućica.
Tako je i sa vremenom.
Blago poricateljima klimatskih promena. Ti srećnici žive na nekoj drugoj, svežijoj planeti.
Ima li tamo mesta za sve
nas?
„Delujem vam previše hladnokrvno za nekog ko je nedavno počinio zločin? To ništa ne znači. Možda sam po prirodi hladnokrvna osoba. Možda sam se naučila hladnokrvnosti. U mom poslu shvatite da ubistvo nije ništa posebno. U organizmu se svakodnevno, iz sekunda u sekund, događa bezbroj ubistava. Bije se neprekidna borba na život i smrt. Bez toga ne bismo preživeli. Ili ubijete virus ili virus ubije vas. Šta ako je i Spiridon bio virus koji je trebalo ukloniti? Da sam na vašem mestu, ja bih na sebe, u interesu istrage, obratila najozbiljniju pažnju. Ali nisam. Kao što ni vi niste na mom. Ljudi su po pravilu na pogrešnim mestima.“
Iz romana Sotona u soliteru
Mlinova nagrada je nadživela nedeljnik po kome je dobila ime. Mlin se gasio na rate. Najpre se sveo na dvonedeljnik, pa spao na mesečnik. Zatim je ukinuto štampano izdanje, elektronsko je pošteđeno. Proređivali su se i smanjivali honorari, osipali se saradnici, kresano je uredništvo. Kada se stiglo dotle da je glavni urednik, sopstvenim tekstovima, punio više od polovine broja, eutanazija je bila neminovna. Mlin je podelio sudbinu ostalih listova istog vlasnika. Ulagač se izvlačio iz medijskog biznisa. Prodavao ga je parče po parče. Zapravo, prodavao je parče po parče poslovnog prostora, skupa sa upotrebljivom opremom, a očišćenog od nikom potrebnih novinara i spoljnih saradnika, bili su izlišan trošak. U poslovnom žargonu, zvalo se to dezinfekcija.
Naš sud o drugima zavisi više od nas nego od onoga što oni uistinu jesu.
Određen je (i zamućen) našim očekivanjima,
strahovima, nadama, potrebama.
U druge učitavamo sopstvene mane.
Od drugih stvaramo likove kakvi su nam
potrebni.
Razočarani smo, povređeni ili ljuti
ako izađu iz obličja u koje smo ih ugurali.
Udobna za neodgovorne, zamorna, naporna, frustrirajuća za one koji su sa njima u ličnim ili profesionalnim odnosima.
Neodgovorni se ne obaziru na ono što čine drugima. Svoju bezobzirnost predstavljaju kao slobodu.