субота, 23. мај 2015.

Mapa straha

O ljudima i ženama koji vas okružuju možete znati mnogo toga. Možete poznavati njihove ljubavi i mržnje. Njihove sklonosti, navike i naravi. Njihova zanimanja i hobije, društveni položaj i imovno stanje. Njihove planove i ambicije. Ali o njima ne znate ništa suštinski dok ne upoznate njihove strahove. Kao što ni o sebi ne znate ništa iole bitno dok se ne suočite sa vlastitim.

To nije tako jednostavno kao što bi na prvi pogled moglo izgledati. Strahovi se vešto prikrivaju, retko se kada pojavljujući otvorenog lica, bez maske. Najrađe se zaklanjaju iza mržnje, netrpeljivosti i besa. Ali ih takođe možete naći iza naizgled nerazumljivih naklonosti ili oduševljenja.
Strahovi su ono što se najdublje potiskuje upravo zato što nas suštinski, što nas sudbinski određuju. Upravo zato što upravljaju našim životima, prikriveno, podmuklo, despotski.
Razni ljudi se boje raznih stvari, različitom silinom, na različiti način. To je za svakog jedinstveno zamršeno klupko gusto isprepletenih niti.
Svako od nas sobom nosi svoju jedinstvenu mapu strahova onako kao što svaki grad ima jedinstvenu, neponovljivu mapu svojih stambenih naselja, industrijskih zona, trgovinskih četvrti, svojih ustanova i parkova, svojih ulica, uličica i bulevara, svojih uzvišenja, nizina i udolina. S razlikom što je ovde reč o mapi jednog podzemnog grada čije se prave konture na površini ni ne naslućuju.

Upoznati drugog znači upoznati mapu njegovih strahova. Upoznati sebe znači upoznati mapu vlastitih.