среда, 26. октобар 2016.

Informatička bomba

Sećate li se dial-up modema i onog pištanja kada se uspostavlja veza?
Bili su to lepi, uzbudljivi dani. Nismo mogli da po ceo dan visimo na netu jer je to čudo blokiralo telefonsku liniju, a i telefonski impulsi su bili preskupi. Skoknuli bismo do mreže po potrebi. I zadržavali se onoliko koliko moramo.
Onda se dogodio informatički preokret. Tih prevratničkih dana, sreo sam tipa u majici sa natpisom: „Nekada sam ličio na ljudsko biće a onda sam dobio ADSL.“

Eskplodiralo je ono što Pol Virilio naziva informatičkom bombom. I raznelo nas u paramparčad.
Ima nečeg sumanutog u internetu. Postali smo, makar pomalo „Šano, dušo“, kako se nekada govorilo. Sebe ne izuzimam. Naprotiv, postavljam autodijagnozu. Da je drugačije, bio bih na nekom lepšem mestu, ne na mreži. Upecali smo se. I to nam je to.