четвртак, 3. март 2016.

Ograda

Hajdemo ovako.
Filip David, kao i svaki drugi građanin ove zemlje, ima pravo da se ogradi od koga god hoće i kojom god prilikom smatra za shodno. To nema nikakve veze sa tim da li su mu i nagrada Narodne biblioteke i NIN-ova dodeljene zasluženo ili nezasluženo. Njegovu knjigu taj postupak neće učiniti ni boljom, ni gorom.
Lično bih voleo da se pisac, makar nekom četvrt rečenicom, ogradio i od, takođe prisutnog, ministra kulture i njegovog sadašnjeg činjenja ili, tačnije, nečinjenja.
Da li je za ovaj postupak Filipa Davida trebalo mnogo hrabosti? Ne mogu da sudim. Da se na Nikolićevom mestu našao Aleksandar Vučić, spremno bih odgovorio da jeste.
U tom slučaju bi odmazda bila trenutna i žestoka. U najmanju ruku bi se Doušnik, ružičasta televizija i ostali premijerovi mediji obrušili na pisca svom žestinom, i taj medijski linč bi trajao danima, možda i nedeljama.
Ovako...
Svi znamo gde je moć i ko je gospodar Srbije (takođe nenadani preobraćenik, sa ništa boljom prošlošću od Nikolićeve).
Najvažnije je, međutim, da političarima nije mesto na književnim događajima. Zvali se oni Nikolić, Vučić, Pajtić, Tadić ili... Kako god. Zanat političara je parazitski, zanat pisca stvaralački. To je nepremostiva razlika.
Načelno se treba ograditi od prisustva političara tamo gde im nije mesto. Oni, jednostavno, sve zagade.