понедељак, 1. јул 2013.

Planetarno prisluškivanje

U čitavoj frci oko planetarnog prisluškivanja, jedna stvar mi nije jasna. To je moguće, i to se čini. Ali, ko će da obradi tu količinu informacija? I da izdvoji ono što je za tajne službe bitno? Programi to mogu da rade automatski samo na osnovu ključnih reči, ali je te ključne reči lako izbeći sinonimima ili jednostavnim šifriranjem. Recimo, napišete Idi Amin, umesto... Ko razume, shvatiće.

Programi mogu da naprave preliminarnu selekciju ali, na kraju, ključni posao moraju da urade neki ljudi. Obraditi internet na čitavoj zemaljskoj kugli. Ma ajde. Kolika je armija potrebna za taj posao?
Sve mi se čini da je panika namerno napravljena kako bi nas držali u strahu: pazi šta radiš, veliki brat budno motri na tebe.
Od straha do autocenzure je samo korak. A autocenzura je, to zna svaka iole promućutna vlast, najefikasniji i najjeftiniji oblik kontrole. Definitvno su dobili igru tek kada svako od nas postane sam svoj policajac. U starom, dobrom sam svoj majstor fazonu.