Pisati po društvenim mrežama je isto što i pisati po vodi.
Ništa ne ostaje.
Pisati po društvenim mrežama je isto što i pisati po vodi.
Ništa ne ostaje.
Kada padnem u iskušenje da poverujem nekoj informaciji, podsetim se kroz koliko je ruku prošla pre nego što je stigla do mene, kakvim je svim obradama podvrgavana, koliko joj je puta nešto dodato ili oduzeto, kako je sve zakrivljavana na ovu ili onu stranu, koliko je tu različitih namera i interesa upleteno, koliko je nemara, nesporazuma, proizvoljnosti u svemu tome, kaže gospodin Zabadalo.
Klasična marketinška navlakuša da se odvuče pažnja sa daleko ozbiljnijih i važnijih stvari nego što su trabunjanja osobe bez ikakvog realnog uticaja i značaja.
I, usput, nabaci lopta AV-u da postigne lak propagandni pogodak, postavivši se kao arbitar i, čak, što je najkomičnije u ovoj farsi, zaštitnik demokratskih sloboda i prava.
Kada bi me saslušavali, kazao bih da se zovem Novica Kazimirović, vlasnik istražiteljske agencije Skakač. Pre velike inspektorske reforme godinama zaposlen u policiji. Dodao bih da mi odlazak iz policije nije previše teško pao. Osobenjak sam. Nerado sarađujem, teško podnosim uplitanja, pravila, naloge, ograničenja. Najviše mi odgovara da svoj posao teram na sopstveni način i za vlastiti groš. I dalje radim za policiju iako više nisam u njoj. Šta bih drugo? Nemam drugog zanata kojim bih zarađivao za život.
Disfunkcionalnost predstavničkih demokratija dovodi do uspona autoritarnih režima.
Ljudi
osećaju da ih u predstavničkoj demokratiji niko ne
predstavlja. Da su njihove potrebe, interesi, stavovi, stremljenja, strahovi zanemareni.
Da su ostavljeni na cedilu. Žrtvovani. Da je predstavnički sistem samo fasada za
moć ni od koga izabranih društvenih grupa.
Autoritarni vođa se nudi kao istinski predstavnik onih koje niko ne predstavlja. To je još jedna obmana.
Kada bi me saslušavali, kazao bih da se zovem Novica Kazimirović, vlasnik istražiteljske agencije Skakač. Pre velike inspektorske reforme godinama zaposlen u policiji. Dodao bih da mi odlazak iz policije nije previše teško pao. Osobenjak sam. Nerado sarađujem, teško podnosim uplitanja, pravila, naloge, ograničenja. Najviše mi odgovara da svoj posao teram na sopstveni način i za vlastiti groš. I dalje radim za policiju iako više nisam u njoj. Šta bih drugo? Nemam drugog zanata kojim bih zarađivao za život.
Istina, mogao sam da se prekvalifikujem. Recimo, u kelnera, ili bankara, ili stolara. Mogao sam da odem i u zubare. Plašili bi me se više nego kada sam bio u policiji. Mogao sam da postanem šta god mi padne na um. Bezbroj je raznoraznih kurseva. Otvaraju velike mogućnosti uz mala ulaganja. Bar tako kažu. Kažu i da su davno prohujala ona učmala vremena kada se jedno zanimanje sticalo za čitav život. I da se tržište rada menja iz časa u čas. Svako je dužan da se prilagođava njegovim zahtevima. Inače mu opstanka nema. Na delu je, od kolevke pa do groba, SOS: Sveobuhvatni Oblikovni Sistem.
Otkriću vam najveću tajnu srpske politike.
AV
ne postoji.
AV
je kolektivna halucinacija.
Svako ga je stvorio
onakvim kakav mu je potreban.
Protrljamo li oči,
naći ćemo se pred zjapećom prazninom.
Književnost počinje tamo gde poznato biva neprepoznatljivo, neprimetno uočljivo, podrazumevajuće začudno.