четвртак, 23. март 2017.

Sarmu probo nisam

Pozvalo me jutros u BIA-u. Kao predostrožan čovek, poneh četkicu za zube, ćebe i Pekićeve Godine koje su pojeli skakavci, računam, valjaće mi.
Priupitalo me tamo: šta znam o SUP-u? Kakva je to ujdurma? Ko iza tog SUP-a stoji? Čiji su prsti u to umešani? I tako to što je već red da su u toj vrsti konverzacije pita.

Odgovorih da sam, po prirodi spisateljskog poziva, nadležan isključivo za izmišljene ustanove, ljude i događaje, a da su oni, kao Služba, nadležni za stvarne. Te da, samim tim, o SUP-u  znaju više od mene.
Ponudih se i da se zakunem na sliku Leke Rankovića, ali mi rekoše da to nije nužno.
Onda oni mene ponudiše SRPSKOM SARMOM, ali se nisam upecao na provokaciju, naučio sam da budem oprezan sa pripadnicima najstarijeg zanata.
Onda mi rekoše da mogu da idem, a da će me, zatreba li, ponovo zvati.
I, eto, odoh a da sarmu probo nisam.
Posle mi bi krivo zbog te sarme, moraću u SUP ovih dana, ima valjda tamo neka porcija i za mene. Nadam se da nisu sve izele nagrađene izelice. Mada, gde oni prođu...