четвртак, 12. јануар 2017.

NIN-ova nanogica: Kovači lažnog novca

Evo meni i moje najdraže NIN-ove nanogice. Dogurlo se i do najužeg izbora, svaka čast i čest.
Što se žiriranja tiče, ima onaj Židov roman, zove se „Kovači lažnog novca“. Toliko o tome, ne vredi trošiti reči, stvar je beznadežna.
U najužem izboru, književno je svakako najubedljiviji Matijevićev roman.
Izguran je, dalo se to predvideti, veoma dobro, na pojedinim mestima virtuozno napisan roman Svetlane Slapšak.

Kako književni kriterijumi ovde ne znače ama baš ništa, nanogica će pripasti, svi znamo kome, za uradak koji ne vredi pišljivog boba, da ne ponavljam ono što napisah u prethodnom nastavku ovog serijala: „NIN-ova nanogica: Kud plovi ovaj brod?“ (http://dejansimonovic.blogspot.rs/2017/01/nin-ova-nanogica-kud-plovi-ovaj-brod.html)
Eto, rastanak se primakao. Još jedan krug i adio. Pomalo sam i setan, kao pred kraj ekskurzije. Ili kao pred kraj pripovesti. Taman sam se zbližio i zgotivio sa likovima  ovog prikazanja, kad ono razlaz. Kako ću bez njih? Kako ću bez meni najmilijeg gazda Gabarita? Kako ću bez Glasao Sam Ništa Čito člana žirija i, ujedno, fudbalskog, lopta je okrugla, znalca?
Šta da se radi, moraću sebi da potražim drugu zabavu.
Književni zabavnik