уторак, 20. јун 2017.

Jeftiniji smo bez kulture

Objavljeno na portalu Seecult

Ishodi konkursa za (ne)finansiranje kulture, i na nivou Republike, i na nivou grada Beograda, posledica su jednog suštinski nakaradnog sistema i jedne (anti)kulturne politike.
Skomračenje na kulturi nije posledica nedostatka para već manjka famozne „političke volje“. Establišment koji odlučuje o državnim parama vidi kulturu kao nešto što se ne uklapa u ideologiju jeftine države i još jeftinijeg radnika a poslušnog građanina.
Jeftinije je, po vlast sigurnije, po biznis unosnije bez kulture. I to nije, valja pošteno reći, započelo sa naprednjacima. Oni su, samo još bezobzirnije, nastavili stopama svojih prethodnika koji su svojski radili na istom zadatku.
U nametnutom neoliberalnom društvenom modelu, za kulturu naprosto nema mesta. Ona je nepoželjni višak koji izmiče tržištu i prevazilati primitivne odnose ponude i potražnje. Kultura je ono što čoveka razlikuje od radne, profitonosne životinje, kakva ovakvom sistemu treba.

Gostovanje u "Krupari"

Razgovor sa Đorđem Kuburićem u "Krupari"
Povod: zbirka priča Rastrojstva
Subota, 24. juna u 19 časova
Ulica Ive Lole Ribara 1, Bačko Dušanovo, Subotica

понедељак, 19. јун 2017.

Mala pouka

Neke civilizacijske pogodnosti uzimamo zdravo za gotovo, kao da se podrazumevaju. Odnosimo se prema njima čak sa izvesnim prezirom.
Dovoljno je, međutim, da samo na nekoliko sati nestane vode ili struje, pa da osetimo koliko nam te pogodnosti znače, koliko smo bez njih izbačeni iz koloseka, koliko smo zavisni od sistema koji nam ih obezbeđuju.

недеља, 18. јун 2017.

Muzička fontana ili šareno ništa

Umesto Dimitrija Tucovića, šareno ništa.
Evo moje priče "Izmeštanje" koja se obrće oko Slavije i spomenika Dimitriju Tucoviću, pre nego što su ga izmestili i umesto njega postavili ono šareno ništa, koje zovu muzičkom fontanom.
Priča je objavljena 2015. godine, Beogradskom književnom časopisu broj 39-41.

субота, 17. јун 2017.

Sa potpisivanja "Rastrojstava"

Sa potpisivanja zbirke priča "Rastrojstva".
Knjižara Makart, Čumićevo sokače, Beograd, 16. jun 2017.

Mlaćenje prazne kulturnjačke slame

Ministarstvo (?) kulture ili šta li je već to telo, uporno se bavi mlaćenjem prazne slame umesto da radi ono što mu je posao: da obezbedi finansijske uslove za dostojanstveno bavljenje kulturom u ovoj zemlji. Na ćirilici ili latinici, sasvim svejedno.
Samo za to treba imati odvažnosti pa reći onima koji odlučuju o novcu: ovako više ne može!
I ona famozna strategija, i navodna zaštita ćirilice su bacanje prašine u oči i izbegavanje osnovnog problema: mizernog finansiranja kulture.

петак, 16. јун 2017.

Knjiga se časti čitanjem

Večeras od 7 do 8, Čumićevo sokače, potpisivanje "Rastrojstava", malo neobaveznog razgovora i tako to.
Biće lep dan, pa eto...
Tortiljanje nije previđeno. Naravno, ako neko želi da autora počasti tortom, moći će to da uradi, ali na klasičan način – na tacni s kašičicom.
A knjiga se časti čitanjem, torta joj nije neophodna.
Šta još da kažem?
Zbirka ima šesnaest priča, što mu, matematički gledano, dođe bar šesnaest razloga za čitanje.
Ko želi i može neka prošeta večeras do Čumića, čekaju vas knjiga i autor.
Eto, to je to...

PS Događaj nema veze sa Sumrakom knjige, da ne bude zabune.

четвртак, 15. јун 2017.

Izvlačenje

AV danas, u direktnom TV prenosu, izvlači premijera-namesnika. Iz posebnih šešira će zatim izvući ministre policije, odbrane, pravde, spoljnih poslova, finansija i tako redom. Ministra kulture će, kao najvažnijeg člana vlade, iščačkati iz nosa. Tako je najavljeno.

среда, 14. јун 2017.

Zašto na Bloom's day

Zašto baš na Bloom's day, potpisivanje “Rastrojstava”, pitaju oni kojima Sumrak knjige nije popio mozak.
Zašto da ne, odgovara autor.
Ne lutamo li, rastrojeni, našim gradovima?
Petak, 16. jun od 19 do 20 časova
Bašta knjižare Makart
Čumićevo sokače, Beograd

Narcis ili Sliku svoju ljubim

Karavađo "Narcis"
Čovek rado pevuši: Sliku svoju ljubim, šapćem svoje ime.
Mit je precizan: Narcis se zaljubio u sopstvenu sliku. Ta ljubav ga je koštala života.
Od sopstvene slike pravimo kult, čiji smo prvosveštenici, tražimo vernike koji će se tom kultu prikloniti. Ljuti smo na one koji ga ne prihvataju.
Opčinjenost sopstvenom slikom je, ipak, kako mit veli, smrtonosna. Srazmerna je samozanemarivanju, udaljavanju od nas samih.
U civilizaciji slika, umiremo, gladni i žedni, lišeni sebe.