Spavaća soba kancelarke Merkel, negde oko tri iza ponoći. Zvoni mobilni telefon, resko i nekako uzrujano.
KANCELARKA MERKEL (bunovno): Da?
AV (bojažljivo i utučeno): Alek ovde, tetka Angela.
KANCELARKA MERKEL (pospano ali pokroviteljski): Šta ima, Alek?
AV: Ne mogu da spavam, tetka Angela.
KANCELARKA MERKEL: Nešto te muči, Alek?
AV: Ovde viču, demonstriraju.
KANCELARKA MERKEL (umirijuće): Neka viču, neka demonstriraju, baš te briga.
AV: Jeste, ali oni demonstriraju i viču protiv mene.
KANCELARKA MERKEL: Šta ćeš, to ti je demokratija, Alek, kad narod viče i demonstrira. To je u redu. Kada bi narod hteo i da odlučuje, to bi već bila zloupotreba demokratije.
KANCELARKA MERKEL (bunovno): Da?
AV (bojažljivo i utučeno): Alek ovde, tetka Angela.
KANCELARKA MERKEL (pospano ali pokroviteljski): Šta ima, Alek?
AV: Ne mogu da spavam, tetka Angela.
KANCELARKA MERKEL: Nešto te muči, Alek?
AV: Ovde viču, demonstriraju.
KANCELARKA MERKEL (umirijuće): Neka viču, neka demonstriraju, baš te briga.
AV: Jeste, ali oni demonstriraju i viču protiv mene.
KANCELARKA MERKEL: Šta ćeš, to ti je demokratija, Alek, kad narod viče i demonstrira. To je u redu. Kada bi narod hteo i da odlučuje, to bi već bila zloupotreba demokratije.