Nisam hteo danas o NIN-ovoj nanogici, čisto mi ljudski dođe žao članova žirija što se po ovako lepom vremenu bave tako mračnim poslom. Ali, šta da radim kad su mi zabavniji od Vremena sporta i razonode, dođu mi kao nekakav Monti Pajton skeč. Dovoljno je da pomislih na njih pa da počnem da se smejem kao lud na brašno.
Još mi je žalije onih četrdeset književnih mučenika (gde nađoše baš četrdeset a ne, recimo, trideset devet ili četvrdeset jedan, da se to neko u žiriju nije zajebavao) što sa zebnjom u srcu očekuju hoće li ih pripustiti dalje ili će im uzviknuti: "Dalje nećeš moći!"
Još mi je žalije onih četrdeset književnih mučenika (gde nađoše baš četrdeset a ne, recimo, trideset devet ili četvrdeset jedan, da se to neko u žiriju nije zajebavao) što sa zebnjom u srcu očekuju hoće li ih pripustiti dalje ili će im uzviknuti: "Dalje nećeš moći!"